Samuraji

19 Ruj 2009

Samuraji su bili surova i moćna sila u ratničkom svijetu svih vremena, a vladali su Japanom više od 600 godina. Od sredine 12. st. pa sve do 19. st. u japanskoj povijesti zauzimaju važno mjesto, a njihov kodeks časti i njihovo umijeće borbe s mačevima postali su svjetski poznati. Njihovi podvizi postali su izvori za brojne priče i legende koje su nastale na temelju njihovih djela u prošlosti. Riječ samuraj dolazi od japanskog glagola “služiti”. Na japanskom jeziku izvorno je izgovarana kao saburau ili saburai (Heian period), zatim samuraj (Edo period). Obje riječi imaju isto značenje. Riječ samuraj prvi puta je korištena za opis sluga koji su radili na posjedima bogatih i moćnih zemljoposjednika u 8. st. Neki od tih zemljoposjednika bili su aristokrati i velikaši koji su napustili kraljevski dvor u Kyotu, kako bi pronašli svoju sreću negdje drugdje. Mnogi mali sluge bili su ovisni o zemljoposjednicima kod kojih su radili i o odnosu koji je razvijen između vladara i sluge. Mreže klanova ili “obitelji” postupno su rasle sa svojim slugama i sljedbenicima koji su obrađivali njihovu zemlju. Vlada je u zemlji polako gubila vlast i značenje, tako da je zakon i red bio održavan od strane klanova. Klanovi su se opskrbljivali oružjem kako bi zaštitili sebe i svoju zemlju te ljude koji rade za njih. Kako su se razvijali klanovi, razvijali su se i samuraji. Samuraji su se uzdigli iz brojnih bitaka za zemlju, koje su vodili za svoje klanove. Najpoznatiji klanovi bili su: Minamoto, Fujiwara i Taira. Samuraji su postupno postali klasa za sebe i to između 9. i 12. st., a bili su poznati pod dva imena: samurai (vitez-pratioc) i bushi (ratnici). Neki od njih bili su vezani za vladajuću klasu, a neki od njih bili su plaćenici. Bili su potpuno odani njihovom daimyo-ima (zemljoposjednici), a zauzvrat su dobivali zemlju i visoke položaje. Svaki daimyo koristio je vojnike (samuraje) kako bi zaštitio svoju zemlju, te kako bi proširio svoju vlast i pravo na još zemlje. Navedeni drevni ratnici su postali stručnjaci u borbi s konja, te u borbi na tlu. Prakticirali su borbu bez oružja i borbu s oružjem. U početku koriste luk i strijelu kao glavno oružje. Mačeve koriste za blisku borbu, te za odsijecanje glave svojih neprijatelja. Odsijecanje glave u zapadnom svijetu ima sirov i strašan prizvuk, no za ratnika u ono vrijeme to je bila časna smrt u slučaju gubitka bitke. Postupno, zbog utjecaja zapadnjačke kulture u politiku i način života, klasa samuraja je bila raspuštena, te je vlast u potpunosti vraćena caru 1868. godine i tako je prekinuto nasljeđe koje je trajalo preko 600 godina. Samuraji su bili odlični borci, vješti u borilačkim vještinama i u borbi gdje su se koristili lukom i strijelom, te mačevima. Isto tako, bili su vješti u borbi bez oružja i vrlo su lako mogli ubiti svojeg protivnika golim rukama. Također, bili su dobri konjanici. Borba s Mongolima u kasnom 13. st. dovela je do promjena stila borbe samuraja. Samuraji su polako zamijenili borbu na konjima s borbom na tlu. Mongolska sila je bila nepobjediva za cijeli svijet onoga vremena - š to zbog dinamičnog načina borbe, što zbog svoje neustrašivosti. Napadom na Japan, Mongoli su otvorili početak kraja svoga carstva. Kako bi došli do Japana, morali su putovati brodovima. Mongoli su na zemlji bili nezaustavljivi, pogotovo na konjima. U prvom pohodu porazilo ih je more i vjetar, kasnije nazvan kamikaze. U sljedećem pohodu na Japan, netom prije iskrcavanja Mongola, Japanci su izveli napad direktno brodovima kako bi iskoristili svoju nadmoć u borbi mačevima. Kako su u borbi “jedan na jedan” mačevima bili najbolji ratnici toga vremena, pobjeda je bila na strani samurajske vještine. Samuraji su bili ratnici koji su živjeli prema Bushido-u (Bushido kodeksu) - to je bio njihov način života. Njihova odanost caru i zemljoposjedniku (daimyo-u) bila je neprocjenjiva. Bili su pouzdani i iskreni. Živjeli su skromnim životom, bez interesa za bogatstvom i materijalnim stvarima, u životu su im bili važniji ponos i čast. Bili su to izuzetno hrabri ljudi koji se nisu bojali smrti. Odvažno bi ušli u svaku bitku, bez obzira kakve su im šanse bile za preživljavanje. Ako bi samuraj poginuo u bitci, njegova smrt donijela bi čast njegovoj obitelji i njegovom gospodaru za kojeg je radio. Ponos, čast kao način života istih, još i danas je većinom neshvaćen u zapadnome svijetu. Samuraji su imali običaj boriti se “jedan na jedan” sa svojim protivnikom. U bitci, ratnik bi izviknuo svoje obiteljsko ime, čin i dostignuća koja je postigao u životu. Tada bi na bojištu tražio protivnika koji je sličan njemu. Kada je ratnik ubio protivnika, sljedeća radnja koju bi izvršio bila je da obezglavi protivnika. Nakon bitke, on uzima glave svojih protivnika i odnosi ih natrag kao dokaz da je pobijedio u bitci. Glave generala i samuraja s visokim činovima bile su transportirane u glavni grad, kako bi bile izložene i prikazane visokim dužnosnicima i ostalima kao dokaz pobjede. Jedini izlaz za poražene ratnike bila je smrt. Prvi način za smrt bio bi da su poginuli u bitci, a drugi način da počine ritualno samoubojstvo: seppuku. Seppuku ili ritualno samoubojstvo također je poznato i kao hara-kiri. To je postupak kada samuraj zarine nož (wakizashi ili tanto) u svoju utrobu i raspori trbuh povlačenjem u stranu nakon uboda. Nakon tog čina, njegov rođak ili prijatelj pomognu mu dovršiti hara-kiri i to tako da na kraju odsjeku njegovu glavu. Ovaj oblik samoubojstva izvodio se u raznim okolnostima. Neke od tih okolnosti su: - izbjegnuti zarobljavanje u bitci, iako samuraj ne vjeruje da je to nečastan i ponižavajući čin, ali općenito to je loša politika - da se Samuraj iskupi za svoje grijehe ili neki nečastan čin - ako iznevjeri svojega gospodara. Samuraj bi radije oduzeo svoj život, nego osramotio svoju obitelj ili svojega gospodara, to se smatralo činom istinske časti. Biti iskren i častan je sve što je bilo bitno. Drevni yayoi ratnici razvili su oružje, oklope i kodeks koji je tijekom stoljeća postajao središ te kulture japanskih samuraja. Razvili su rana oružja uključujući lukove, strijele i mačeve. Oklop samuraja sadržavao je kacigu, koja je štitila glavu i vrat , oklop za prsa, štitnike za ruke i ramena te pojas oko trbuha. Kasnije, u oklop su još dodane zaštite za noge i bedra. Oklop se mijenjao kroz stoljeća kako su se mijenjale i bitke. Velika promjena na oklopima napravljena je u 5. st. kada su konji dopremljeni u Japan. Druga značajnija promjena dogodila se u 15. st. zbog stalnih ratova i uvođenja vatrenog oružja. Samuraji su bili opremljeni s dva mača, duljim i kraćim. Mač dulje oštrice naziva se katana (daito) i duljine je veće od 60 cm. Mač kraće oštrice naziva se wakizashi (shoto) i duljine je između 30 i 60 cm. Najstariji mačevi imali su ravne oštrice i bili su dizajnirani u Koreji i Kini. Samurajeva želja za čvršćim i oštrijim mačevima za borbu dala im je zakrivljeni oblik kakav imaju i danas. Mačevi su u početku bili izrađivani od željeza kombiniranog s ugljikom (čelika). Kovači su koristili vatru, vodu, nakovanj i čekić kako bi oblikovali najbolje mačeve na svijetu. Nakon kovanja mača i posebnog postupka zakaljivanja (otvrdnuća), čovjek koji ih polira morao je obaviti dobar posao kako bi pripremio oštricu za sve moguće uvjete. Zatim bi onaj tko testira mačeve, uzeo novu oštricu i isprobao je na tijelima kriminalaca ili osuđenika na smrt. Testiranje su počeli režući tijelo, a rezultate testiranja ispisivali su na oštrici mača. U rukama majstora, katana je bila u stanju odsjeći puščanu cijev bez tragova na istoj. Katana Samuraji koriste različita oružja, ali katana predstavlja sinonim za samuraje. Ona nije samo oružje, ona predstavlja bushi (ratnika). Smatrali su je samurajevom dušom, te su joj dodjeljivali različita imena. Bila je najsmrtonosnije oružje, što je ljepša, katana je predstavljala veću opasnost neprijatelju. Katana se razlikuje od ostalih mačeva po tome što ima dugu i lagano zakrivljenu oštricu. Kao oružje, fascinirala je veliki broj ratnika koji su se njome koristili u borbi. Danas u Japanu postoji svega nekoliko majstora koji su u stanju napraviti katanu drevnim načinom. Proglašeni su živim nacionalnim blagom Japana. Na mjesec se izradi jedna katana po majstoru i nekoliko wakizashija. Tako izrađena katana se smatra nacionalnim blagom i nema dozvolu za prodaju izvan Japana. Uz pomoć novih, modernih tehnologija i novih materijala, industrija nije u stanju proizvesti takvu kvalitetu i svojstva kao nekolicina majstora. Wakizashi Bio je to samurajev drugi mač, kojega je koristio za borbu u zatvorenim prostorima, te u prilikama kada je morao ostaviti katanu. Samuraj se nikad nije odvajao od wakizashija, čak je i spavao s njim (držao ga je ispod jastuka). Tanto Mali bodež, nošen zajedno ili umjesto wakizashija. Tanto ili wakizashi koristili su se da bi samuraj počinio seppuku (ritualno samoubojstvo). Yumi Asimetrični kompozitni luk. Izrađivao se od drveta, bambusa, kože i ratana (palma) i imao je doseg oko 50 metara, ukoliko je bila potrebna preciznost. Ako preciznost nije bila potrebna, imao je doseg i do 100 metara. Yari Predstavlja koplje iz 15. st., također popularno oružje. Moglo je biti dužine od 1 do 6 metara. Koplje iz 15. st., dužine 1 do 6 metara, koje je također bilo popularno oružje. Kraća koplja poznata su kao mochi yari ili tae yar, a dulja koplja kao ashigaru. Dulje verzije uglavnom su pješice nosili obični vojnici, dok su kraće verzije koristili samuraji. Jo Drveni štap dugačak 1,276 metara, koristio se u različitim borilačkim vještinama. Bo Drveni dugački štap, izrađivan od tvrdog drveta hrastovine, bambusa ili rotan palme. Dužine 1,82 metra, debljine oko 3 cm. Također se koristio u različitim borilačkim vještinama. Teppo ili Arquebus Vatreno oružje koristilo se protiv oklopljenih vojnika u razdoblju od 15. do 17. st., ima okidač, te je prethodnik današnjih pušaka. Koristilo se pred sam kraj vladavine samuraja. Batto-jutsu - umjetnost crtanja mačevima koja uključuje rezanje meta Bo-jutsu - štap za borbu Budo - borilačka vještina Bushido - put ratnika, životni put samuraja Chokuto - ravan mač korišten u ranijoj japanskoj povijesti Daimyo - zemljoposjednik Daisho - samurajevi mačevi (mač duge oštrice - katana, mač kratke oštrice - wakizashi) Edo Period - od 1600. do 1867. god. vrijeme kada je Tokugawa klan vladao Japanom Giri - samurajeva dužnost Gunpai - ratni štovatelj Hakama - podijeljene suknje, hlače koje su nosili samuraji Heian Period - od 782. do 1184. god. vrijeme kada je glavni grad Japana bio Kyoto Iai-jutsu - umjetnost crtanja na maču Kamakura Period - od 1185. do 1332. god. vrijeme kada je glavni grad bio Kamakura kao “zlatno doba” japanskog mača Kampaku - namjesnik Katana - mač duge oštrice Ken - mač, odnosi se samo na starinski ,dvostruki mač prije 19. st. Ken-jutsu - umjetnost izrade mačeva Koto - mač napravljen prije Edo razdoblja Kyo-jutsu - borba lukom i strijelom Kyuba no michi - borba s konja lukom i strijelom Kyu-jutsu - japansko streličarstvo Mei - ime mača Momoyana Period - od 1573. do 1599. god. vrijeme kada su samuraji počeli nositi daisho, također početak Shinto razdoblja (novi mač) Mon - obiteljski grb nošen na montsuki Montsuki - kimono koji su Japanci nosili u formalnim prilikama Muramasa - onaj tko izrađuje mač Muromachi Period - od 1392. do 1572. god. vrijeme kada je zbog građ anskog rata povećana proizvodnja mačeva Musha-shugyo - ratnički pohod Naginata - dugačko oružje sa zakrivljenim vrhom Naginata-jutsu - način borbe s naginatom Nambokucho Period - od 1333. do 1391. god. vrijeme kada su se dva vladara borila za vlast u Japanu No-dachi - mač duge oštrice Ronin - samuraji bez gospodara Ryu - određena škola ili stil borilačkih vještina Samurai - član ratničke klase Sensei - učitelj Seppuku - ritualno samoubojstvo Shin Shinto - novi mač, bilo koji mač napravljen poslije Meiji uspostave vlasti 1870. god. Shinto - novi mač, bilo koji mač napravljen između 1596. i 1870. god. Shogun - gospodar rata So-jutsu - borba kopljima Sohei - ratnik redovnik Tachi - mač duge oštrice, zaobljen, koristili su ga samuraji Uchigatana - “unutrašnji mač” izraz za duži od dva mača koji nose samuraji Wakizashi - mač kratke oštrice Zanshin - samuraji osjeća opasnost Autor teksta - Ivan Pavelić Članak sa slikama možete pogledati na Karate klub Dugo Selo Izvor: Portal Grada Dugo Selo

Pošalji link Komentiraj